Već je dugo fotografija bez sumnje najvažniji dio promocije suvremene arhitekture, odnosno ono oruđe bez kojeg se ona ne može više primjereno predstavljati. Promišljanja koja prate fotografije potisnuta su na rub i ograničena tek na tehničke podatke; uglavnom se sastoje samo od opisa fotografije. Da li bi moglo biti drugačije? Odlučio sam prihvatiti tešku zadaću da pisanom riječju predstavim tri posljednje kuće arhitekta Nande Korpnika: poslovni objekt Menerga u Mariboru (2003.), poslovno-stambenu zgradu Maksimilijan u Celju (2005.), te poslovni objekt Brinje u Ljubljani (2005.). Njegovu arhitekturu pratim od prve kuće, pa kako već gotovo dvije godine svaki tjedan u nekom celjskom restoranu razgovaramo o slovenskoj arhitekturi, ovaj je tekst pokušaj izrade arhitektova profila.

Korpnik stvara arkitekturu dinamične forme koja “autorski” reagira na mjesto, s opnom koja je u pravilu materijalno jedinstvena, a u detalju jednostavna.